Jednom od zapovjednika Manjače potvrđena prvostupanjska presuda za ratni zločin
Opt. Dane Lukajić, vođa operativnog tima organa bezbednosti u logoru Manjača, nepravomoćno je zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnh zarobljenika, u svibnju 2019., osuđen na šest godina zatvora.
Odlučujići o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv prvostupanjske presude Županijskog suda u Zagrebu, Vrhovni sud je u sjednici održanoj 06. studenog 2019., djelomično prihvatio žalbu državnog odvjetnika, ukinuo pobijanu presudu u odluci o troškovima kaznenog postupka te predmet u tom djelu uputio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Istovremeno je kao neosnovane odbio žalbe optuženika, te u ostalom djelo žalbu državnog odvjetnika, te u neukinutom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.
Osuđenik je proglašen krivim da je od sredine lipnja pa do 16. rujna 1992., tijekom oružanog sukoba na području Bosne i Hercegovine, u logoru ratnih zarobljenika Manjača pored Banja Luke, kao kapetan I. klase vojske Republike Srpske i vođa operativnog tima organa bezbjednosti zaduženog, između ostalog, i za prikupljanje obavještajnih podataka od ratnih zarobljenika, počinio navedeno kazneno djelo.
Osuđenik je prilikom ispitivanja dvojice zarobljenih pripadnika HVO-a, kao i trojice zarobljenih pripadnika HOS-a, u više navrata unaprijed zapovjedio podređenim pripadnicima vojske Republike Srpske da tijekom ispitivanja ili nakon njega tjelesno zlostavljaju, tuku i ozljeđuju navedene zarobljenike. Osuđenik je proglašen krivim i da je osobno tjelesno zlostavljao i tukao jednog od navedenih pripadnika HOS-a. Njemu podređeni pripadnici vojske Republike Srpske su, po osuđenikovim prethodno izdanim zapovijedima, od sredine lipnja pa do kraja srpnja 1992. godine, prilikom ispitivanja u njegovoj prisutnosti, u više navrata palicama pretukli navedenu dvojicu pripadnika HVO-a, te su od 8. do 16. rujna 1992., prilikom ispitivanja u njegovoj prisutnosti, udarcima rukama, nogama i palicama pretukli navedenu dvojicu pripadnika HOS-a. Trećeg pripadnika HOS-a su, osuđeniku podređeni pripadnici vojske Republike Srpske po osuđenikovim prethodno izdanim zapovijedima, prilikom ispitivanja u njegovoj prisutnosti u više navrata udarali rukama, nogama, palicama i drugim predmetima po čitavom tijelu i spolovilu te mu gurali palicu u anus. Osuđenik je proglašen krivim i da je osobno, prilikom ispitivanja trećeg pripadnika HOS-a, udarao ga drškom pištolja po glavi, metalnom stolicom po leđima te mu čupao nokte, a jednom prilikom ga je udarao čekićem po šaci desne ruke dok su mu pripadnici vojske Republike Srpske držali tu ruku govoreći da to radi kako ovaj više nikad ne bi mogao na nekoga pucati.
Vrhovni sud je potvrdio da je optuženik kao vođa operativnog tima organa bezbednosti zaduženog za prikupljanje podataka od ratnih zarobljenika u logoru Manjača, nedvojbeno imao stvarne i formalne ovlasti nad podređenim pripadnicima vojske Republike Srpske, odnosno vojne policije, koji su osiguravali navedeni logor.
Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni po žalbama državnog odvjetnika i optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ocjenio sve okolnosti koje su od utjecaja na odabir vrste i visine kazne. Osnovano se državni odvjetnik žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka koji su određeni u neadekvatnom paušlnom iznosu od 1.000,00kn, s obzirom na imovinske prilike optuženika te s obzirom na složenost provedenog postupka, dok optuženik uopće nije obvezan na platež stvarnih troškova kaznenog postupka, kao i na troškove branitelja po službenoj dužnosti kojeg je imao u dijelu postupka.
