Izjava u povodu zahtjeva za ukidanje pritvora Branimira Glavaša
Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
Građanski odbor za ljudska prava
Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava
Branimir Glavaš i suoptuženi svojim štrajkom glađu ponovo nastoje skrenuti pozornost javnosti sa sudbine žrtava. Neke udruge ratnih veterana idu u tome i dalje, i vrše pritisak na pravosuđe tražeći smjenu glavnog državnog odvjetnika.
Umjesto ustanovljenja odgovornosti pažnja javnosti se usmjerava na ljude koji su se sami odlučili oštetiti svoje zdravlje, a ne na one koji nisu mogli odlučiti hoće li po garažama piti kiselinu i hoće li sami skinuti „selotejp“ s usta.
Štrajkaši navode da je razlog za njihov atak na vlastito zdravlje (i ucjenjivanje pravne države) nepovjerenje u hrvatsko pravosuđe i nemogućnost obrane sa slobode. Obrana sa slobode, međutim, nije pravo koje a priori imaju svi optuženici, pogotovo za djela takve težine o kakvima se u ovom slučaju radi.
Ratni zločini pripadaju među najteža kažnjiva djela, te pritvor zbog težine djela nije pretjerano stroga mjera. Već smo upozoravali na problem neujednačene prakse određivanja pritvora, koja dovodi do apsurda da se sa slobode brane ljudi optuženi za najteže zločine, uključujući genocid.
Dobro su poznati mnogi primjeri u kojima su osobe optužene za teške zločine radije pokušavale samoubojstvo nego da se suoče sa sudskim procesom i činjenicama o počinjenim zločinima. Međutim, sudovi imaju zakonske ovlasti i sredstva da takav postupak onemogućavanja istrage i sudskog procesa ne dozvole. Ponovni štrajk glađu je, kao i prethodni, usmjeren protiv institucija koje jamče vladavinu prava, kako bi optuženi sebi pribavili povlašten tretman. Kao metoda pritiska kojoj pribjegavaju optuženici on je legitiman, ali ne obavezuje sud, budući da se sudjelovanje optuženika u postupku može osigurati i putem njihovih odvjetnika-branitelja.
Glavna je zadaća sudskog postupka u predmetu ratnih zločina počinjenih tijekom obrane Osijeka razriješiti ono bitno, to jest ustanoviti što je učinjeno žrtvama te tko je to učinio.
Za Documentu:
Vesna Teršelič
10. svibnja 2007.
