hr | en

Dodjelom Povelje Republike Hrvatske Documenti – Centru za suočavanje s prošlošću na Dan državnosti, predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović odaslao je jasnu poruku da je promicanje ljudskih prava i zalaganje za priznanje patnje svih žrtava iznimno važno za razvitak demokratskog društva. Povelja je znak prepoznavanja značaja osobnog, društvenog i institucionalnog procesa suočavanja s prošlošću kao i doprinosa svih koji su spremni javno postavljati mučna pitanja o nasilnom nasljeđu prošlosti i osuditi zločine kako u Hrvatskoj tako i u drugim post-jugoslavenskim zemljama.

Povelja je još jedan znak podrške predsjednika Josipovića utvrđivanju činjenica o svim žrtvama rata. Upravo tim ciljevima je 1991. godine težila Antiratna kampanja, a danas koalicije organizacija civilnog društva okupljenih oko regionalne Inicijative za REKOM i Platforme 112.

Vrlo je važno što si danas uz društveno angažirane relevantna pitanja o podršci žrtvama i procesuiranju zločina postavlja sve više stradalnika, veterana, mladih jer žele smanjiti teret prošlosti kako bi što više stvaralačke energije mogli usmjeriti u izgradnju mira. Predsjednikovo priznanje je ohrabrenje svima koji postavljaju teška pitanja o sudbini žrtava i dodatni poticaj svim civilnim stradalnicima koji se još uvijek bore za naknadu štete.

Čin dodjele priznanja od strane predsjednika Josipovića organizaciji za zaštitu ljudskih prava pokazuje i koliki su civilizacijski iskorak napravile vladine institucije ove zemlje od vremena kad su od strane prvog predsjednika Republike upravo akteri civilnog društva bili etiketirani kao „žuti, zeleni i crveni vragovi”, a u Zagrebu nije bilo mjesta za Trg žrtava fašizma.

Dan nakon priznanja predsjednika Josipovića pitamo se je li Vlada RH spremna na konkretne mjere za poboljšanje statusa civilnih stradalnika i otpisati parnične troškove svima koji su uzalud čekajući sudski epilog ratnog zločina, tužili Republiku Hrvatsku i izgubili parnice, pa žive pod prijetnjom naplate parničnih troškova? Hoće li Vlada priznati patnju svim civilnim žrtvama, kako obiteljima nestalih i ubijenih tako i žrtvama seksualnog nasilja i silovanja u ratu, žrtvama mina te logorašima i svima čije su kuće minirane, i to kroz adekvatnu naknadu štete i sustavno pamćenje kroz obilježavanje mjesta stradanja, komemoracije i nastavu povijesti u kojoj će biti mjesta za sve stradale iz različitih sukoba na ovim prostorima?