hr | en

U Kući ljudskih prava Zagreb, 17. prosinca 2012. održana je tiskovna
konferencija a povodom najnovijih elemenata u sudskom predmetu sestara
Vuković.

Na tiskovnoj konferenciji govorili su: Radmila i Mirjana Vuković, Branko Šerić, pravni zastupnik sestara Vuković, Zoran Pusić, predsjednik Goljp-a i Eugen Jakovčić, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću.

Zbog gubitka parnice u odštetnom postupku zbog ubojstva njihovih
roditelja i maloljetne sestre, Općinsko državno odvjetništvo u Novoj
Gradiški želi provesi ovrhu nad imovinom sestara Vuković koja je
uništena u ratu.

Praksa da hrvatsko pravosuđe civilnim žrtvama
rata umjesto sudske satisfakcije ispostavlja račun za plaćanje sudskih
troškova nakon izgubljenih parnica, još se jednom pokazala kao pravilo, a
ne iznimka.

Naime, Općinsko državno odvjetništvo u Novoj Gradiški
pokrenulo je ovrhu nad nekretninama sestara Radmile i Mirjane Vuković
koje su 2006. godine pokrenule odštetni postupak zbog ubojstva njihovih
roditelja i maloljetne sestre. Paradoksalno, Općinsko državno
odvjetništvo želi provesi ovrhu nad imovinom koja je obitelji Vuković
uništena u ratu.

Sestrama Vuković roditelji Milutin i Cvjeta,
mlađa sestra Dragana, koja je u trenutku smrti imala samo sedam godina,
te stric, strina i njihovo dvoje djece, ubijeni su 1. svibnja 1995. u
selu Medari, tada općina Nova Gradiška. Zločin u Medarima dogodio se
nakon što su tijekom vojno redarstvene akcija Bljesak hrvatski vojnici
ušli u selo oko 6 sati ujutro, te usmrtili dvadeset i dvoje civila od
njih dvadeset i četvero koliko ih se zateklo u selu. Od dvadeset dvije
žrtve zločina u Medarima troje je djece i jedanaest žena. Radmila i
Mirjana Vuković preživjele su samo zato što su u to vrijeme bile kod
rodbine u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Općinski sud u Novoj
Gradiški, pred kojim su sestre Vuković pokrenule odštetni postupak,
2009. godine odbija njihov tužbeni zahtjev kao neosnovan. Građansko –
upravni odjel Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu odbio je zahtjev
za sklapanjem vansudske nagodbe jer to po njihovom tumačenju nije ratni
zločin, nego su stradali civili ratna šteta. Prema tvrdnjama Branka
Šerića, odvjetnika obitelji Vuković, u selu nije bilo paravojnih
postrojbi, a roditelji i sestra tužiteljica ubijeni su vatrenim oružjem
iz neposredne blizine.

Cinizam hrvatskog pravosuđa
u ovom slučaju se očituje kroz navod u drugostupanjskoj presudi u kojoj
stoji da je prvostupanjskom presudom utvrđeno kako smrt nije nastala
tijekom ratnog zločina hrvatske vojske. Iz svega ispada da su žrtve
počinile suicid”, upozorava odvjetnik Šerić, koji je o ovom slučaju obavijestio predsjednika Ivu Josipovića te glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.

“Nema dvojbe da se radi o strašnom ratnom zločinu, a tome u prilog ide i
svjedočanstvo dviju djevojaka koje su preživjele zločin samo zato što
ih je jedan od hrvatskih vojnika prepoznao. Slična situacija već se
dogodila s presudom za ratne zločine počinjene u Novskoj u kojoj stoji
da je hrvatska vojska počinila zločin, ali izvan ‘radnog vremena’. Dužnost hrvatskih institucija je da istraži ove zločine, a ne da ih samo gomila na hrpi nepravdi”, smatra Zoran Pusić iz Građanskog odbora za ljudska prava.

Eugen Jakovčić iz Centra za suočavanje s prošlošću – Documenta
ovaj slučaj okarakterizirao je kao “još jednu od svinjarija DORH-a”.
“Već duži period vršimo pritisak kroz kampanju ‘Žrtve su predugo
čekale’, vodimo razgovore s DORH-om i Ministarstvom pravosuđa, no
odgovora još uvijek nema. Vlada je u srpnju ove godine donijela uredbu o
otpisu parničnih troškova, no ona je široko postavljena i ne odnosi se
na civilne
žrtve rata. Također, Uredba podrazumijeva imovinske cenzuse pa otpis
parničnih troškova
mogu ostvariti samo teški socijalni slučajevi. Dugim riječima, ona nema
humanitarni karakter spram civilnih žrtava rata.”

Povodom navedenih događaja, sestre Vuković, koje žive u BiH, doputovale
su u Hrvatsku. “Strašno je sve što nam se događa. Prvo smo doživjele
strašnu tragediju, a onda sedamnaest godina nakon zločina i ovakvo
sudsko rješenje”.

Izvještaj preuzet sa www.h-Alter.org autorica Tamara OPAČIĆ