“Izbrisani”, diskriminacija, zbog etničke pripadnosti / Rasprava

Documenta – Centra za suočavanje s prošlošću organizirala je u srijedu, 5. lipnja raspravu na temu “izbrisanih”. Uz moderaciju Emine Bužinkić, Documenta, tijekom rasprave uvodno su govorile Katarina Vučko, pravnica ljubljanskog Mirovnog Inštituta te Mirjana Učakar iz Ptuja,  aktivistkinja za prava izbrisanih stanovnika Slovenije.

Među
više od 25 tisuća stanovnika koje su slovenske administrativne službe
1992. izbrisale iz registra stalnog prebivališta, njih oko 11 tisuća je
dobilo stalni boravak ili slovensko državljanstvo, dok više od 13 tisuća
‘izbrisanih’, od koji neki danas žive u Hrvatskoj, svoj status mogu
regulirati najkasnije do 24. srpnja ove godine. Rekla je to pravnica
ljubljanskog Mirovnog instituta Katarina Vučko na raspravi u Kući ljudskih prava Zagreb, pozivajući »izbrisane građane Slovenije« koji su danas u Hrvatskoj da se prijave do tog roka i tako reguliraju svoj status.

Izbrisani su, podsjetila je, bili uglavnom porijeklom iz
bivših jugoslavenskih republika s jugoslavenskim državljanstvom ili
državljanstvom određene republike, a u Sloveniji su živjeli temeljem
reguliranog stalnog boravka. Budući da mnogi od njih nisu zatražili
državljanstvo u roku od šest mjeseci od proglašenja neovisnosti
Slovenije, izbrisani su iz evidencije stalnog boravka.

»Na njih se tada počeo primjenjivati Zakon o strancima, a
brisanjem su izgubili sva ekonomska i socijalna prava, dok su neki
morali napustiti Sloveniju ili su bili deportirani«, kazala je Vučko.
Dodala je kako su mnogi ‘izbrisani’ u Sloveniji ostali živjeti
nezakonito.

Naglasila je da je Ustavni sud Slovenije, temeljem tužbi
nekolicine ‘izbrisanih’, potvrdio da je slovenska država prekršila
njihova prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života pa su se od
2010. počela primjenjivati i zakonska rješenja po kojima ‘izbrisani’
mogu u trogodišnjem razdoblju uložiti molbu za stalni boravak.

»Nakon
20 godina agonije, u njihovu korist presudio je i Europski sud za
ljudska prava odredivši da im Slovenija mora isplatiti odštetu za
nematerijalna prava«, dodala je Vučko.

»Više od 20 godina nismo živjeli kao ljudi – nismo mogli
dobiti posao, ostvariti socijalna prava, otkupiti stanove. Naša djeca
nisu imala pravo na dječji dodatak, problema su imali i kod upisa u
školu«, rekla je Mirjana Učakar , aktivistica za prava izbrisanih stanovnika Slovenije.

Učakar je ‘izbrisana’ iako je rođena u Sloveniji i majka joj je
Slovenka, no budući da je bila upisana u knjigu državljana u Osijeku
odakle joj je otac porijeklom, preporučeno joj je da traži hrvatsko
državljanstvo. »Tako ispada da se majci Slovenki i ocu Srbinu, rodila
Hrvatica«, kazala je Učakar. Dodala je kako je slovensko državljanstvo
dobila tek 2003., a u međuvremenu je za svoju domovinu »bila stranac«.
»U nekim službama savjetovali su mi da za tadašnjih 600 tolara kupim
slovensko državljanstvo, a sada za sve to nitko nije kriv«, očajna je
Učakar i dodaje kako nikakav novac ne može nadomjestiti 20 godina patnji
i borbe s administracijom zbog čega danas ima svega 16 godina radnog
staža i mizernu penziju.

Pravnica Katarina Vučko naglasila je da se
pitanje rješavanja statusa i odšteta ne može odvajati te dodala da bi
‘izbrisani’ trebali dobiti 30 eura »po mjesecu izbrisa«.

Upozorila
je da je od 2010. predano svega 368 molbi za reguliranje statusa
temeljem kojih je izdana 101 dozvola za stalnim boravkom te dodala da su
razlozi za takav mali broj zamolbi »problemi u praksi«, jer
‘izbrisani’ moraju dokazati da su cijelo vrijeme bili u Sloveniji ili da
su je napustili zbog posljedica izbisa ili da se zbog rata nisu mogli
vratiti i slično za što uglavnom nemaju dokaze osim vlastite izjave.
Osim toga, moraju platiti nemali iznos od 96 eura za upravnu taksu, pa
prijevode, troškove prijevoza do suda i slično ….

I Hrvatska ima svoje “izbrisane”, priznao je zamjenik predstojnika vladina Ureda za ljudska prava Predrag Šipka,
sudjelujući u raspravi. Za razliku od Slovenije, u kojoj je problem
“izbrisanih” javno osviješten te pravno sankcioniran do razine Europskog
suda za ljudska prava, u Hrvatskoj nema još ni osnovnih
podataka koliko je stanovnika i njihovih potomaka poslije raspada
Jugoslavije izgubilo prebivalište i hrvatsko državljanstvo, potvrdili su sudionici rasprave, a prenosi u svom izvještaju Boris Pavelić, novinar Novog lista.

Programska koordinatorica Documente Emina Bužinkić
upozorila je kako su početkom devedesetih ljudi “privremeno ispisivani”
iz hrvatskog državljanstva, pa su članovi nekih obitelji dobivali
državljanstvo, a drugi – često djeca – nisu, što se događalo u gradovima
poput Bjelovara ili Siska.

Voditeljica Documente, Vesna Teršelič kazala je kako je nužno temeljito istražiti problem “hrvatskih izbrisanih”, a složila se sa stavom Predraga Šipke,
koji je kazao kako presuda Europskog suda za ljudska prava protiv
Slovenije u slučaju “izbrisanih” može biti pravni temelj ta rješavanje
sličnog problema u Hrvatskoj.

Podsjećamo, odlukom Ustavnog suda Republike Slovenije i temeljem uputa Ministarstva unutarnjih poslova, slovenske administrativne službe su 26. veljače 1992. godine izbrisale 25.671 stanovnika iz registra stalnog prebivališta.

Izbrisani
su bili uglavnom porijeklom iz bivših jugoslavenskih republika s
jugoslavenskim državljanstvom ili državljanstvom određene republike, a u
Sloveniji su živjeli temeljem reguliranog stalnog boravka.

Nakon
proglašenja neovisnosti Slovenije 25. lipnja 1991., građani bivše
socijalističke republike automatski su postali državljanima Republike
Slovenije. Državljani drugih republika sa stalnim boravkom u Sloveniji
imali su pravo zatražiti slovensko državljanstvo u roku od narednih 6
mjeseci od proglašenja neovisnosti. Oni koji to nisu učinili ili kojima
je zahtjev odbijen, izbrisani su iz evidencije stalnih boravaka. Na njih
se u tom trenutku počeo primjenjivati Zakon o strancima, a brisanjem su
izgubili sva ekonomska i socijalna prava, dok su neki morali napustiti
Sloveniju ili bili deportirani. Mnogi su ostali živjeti s nereguluiranim
statusom, odnosno nezakonito.

Nakon 20 godina agonije u njihovu je korist nedavno presudio Europski sud za ljudska prava
te je odredio da im Slovenija mora isplatiti po 20 tisuća eura odštete
za nematerijalna prava. Tih 11 tužitelja, koji su pravdu dobili na
Europskom sudu, sada predstavljaju temelj za daljnje tužbe protiv
Slovenije.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Korišteni dijelovi izvještaja, Hina, objavljeno 05. lipnja 2013.