hr | en

Jučer je u Pakracu  preminuo naš prijatelj i humanist Đorđe Gunjević. Sve nas je zadužio spašavajući svoje sugrađane i boreći se za pravednije društvo. Dok će ga u  Pakracu i Lipiku prije svega pamtiti po uspješnoj evakuaciji bolnice u rujnu 1991. godine  svi koji su ga poznavali neće zaboraviti njegove bitke za pravdu, za svoje drugove logoraše iz Bučja i Pakračke poljane, za obeštećenje svih civilnih žrtava rata i utvrđivanje  činjenica o svim ratnim zločinima. Ni oslabljeno zdravlje ga nije spriječilo da svjedoči na suđenju za zločine u Pakračkoj poljani, zagovara obnovu porušenih i oštećenih spomena na Narodnooslobodilačku borbu u svom kraju i zabilježi sudbinu svojih susjeda iz Gornjih Grahovljana u Drugom svjetskom ratu, ostavljajući pisani trag u dvije vrijedne publikacije. 

Đorđe Gunjević, rođen je 1. rujna 1939. u Gornjim Grahovljanima u siromašnoj obitelji tako da je već s navršenih deset godina s ocem otišao raditi u šumu kako bi tadašnjim bonovima za dizanje hrane osiguravao hranu za sebe, majku i mlađu sestru. Osnovnu školu završio je u Gornjim Grahovljanima i Novom Selu (Španovici), medicinsku u Novom Mestu, a Višu upravnu u Ljubljani gdje je nastavio studij na Pravnom fakultetu. U Beogradu je 1981. – 1982. pohađao Centar za obrazovanje rukovodećih kadrova u privredi i završio specijalizaciju za rukovodeće kadrove. U dva je navrata bio odbornik u općinskoj skupštini, jedan mandat u skupštini Zajednice općina Bjelovar, dva puta je biran za člana Republičkog odbora sindikata zdravstva i zdravstvenog osiguranja i jednom za člana Saveznog odbora sindikata društvenih djelatnosti SFRJ. Radni vijek proveo je na raznim poslovima u Medicinskom centru Pakrac i zdravstvenom osiguranju u Pakracu i Bjelovaru. 

U rujnu 1991. organizirao je i proveo jednu od najhumanijih akcija Domovinskog rata, vrlo važnu, hrabru, rizičnu, ali i nužnu evakuaciju Medicinskog centra Pakrac, u tom trenutku pod konstantnim napadima i tek dvjestotinjak metara udaljenog od položaja pobunjenih Srba. Riskirao je vlastiti život čineći dobro. Nakon toga je umjesto zahvale odveden u logor u Pakračkoj poljani. Dobitnik je Zlatne plakete “Grb Grada Pakraca” 2005. godine. Predsjednik Republike Hrvatske dr.sc. Ivo Josipović odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobni čin hrabrosti i humanosti u Domovinskom ratu na području Pakraca 1991. godine. Od 1960. godine živio je u Pakracu. Žalimo što nije dočekao osamdeseti rođendan u krugu obitelji i prijatelja.

Bio je veliki prijatelj Documentei naš suradnik do samoga kraja svoga života. Sudjelovao je i u Documentinojkampanji za prava civilnih žrtava „Žrtve su predugo čekale“.

U potresnom izlaganju na konzultacijama o inicijativi za REKOM u Dubrovniku 2009. istakao je: „Prvo moramo stvoriti klimu u našim sredinama, dakle u našem društvu ili bolje rečeno u državi da se moramo suočiti s činjenicom da su zločini počinjeni na svim prostorima i da su zločine činili pa, da kažem, svi od prisutnih naroda koji žive na tom području. To je istina koju ne možemo negirat.“

Krajem prosinca 2017. organizirao je i spomen za ubijene iz svog rodnog sela žaljenjem rekavši da je: „u selu Gornji Grahovljani živi sedmero ljudi, a samo je jedan stanovnik tamo živio i prije 1991. godine. U Srednjim Grahovljanima nema nikog, u Donjim je četvoro ili petoro ljudi, a bilo ih je preko sto. U Derezi je broj stanovnika smanjen, selo Branešci ima ih možda petnaestak, u Ožegovcima ih ima malo. Sve to ostat će pusto za koju godinu a tijela ubijenih tokom zime 1991. godine nisu nađena.“

Njegova publikacija „Evakuiran u Pakračku poljanu“ dostupna je na poveznici: 

https://www.documenta.hr/assets/files/publikacije/evakuiran-u-pakracku-poljanu.pdf