Završetak suđenja Juriju Dimitrievu

U srijedu, 22. srpnja, gradski sud u Petrozavodsku (Republika Karelija) osudio je povjesničara, rukovoditelja karelijskog ogranka organizacije Memorijal, Jurija Dimitrieva, na tri i pol godine zatvora. Prema riječima njegova odvjetnika, povjesničar je oslobođen optužbi za proizvodnju pornografskog sadržaja, čuvanja oružja i prevratničkih djelatnosti, ali je proglašen krivim za „nasilne akte seksualnog karaktera“ prema vlastitoj maloljetnoj kćeri. Uz uračunato vrijeme u istražnom zatvoru u kojem se nalazi više od tri godine, Dimitrijev će izaći na slobodu u studenom ove godine. Ruske organizacije za zaštitu ljudskih prava smatraju da je cijelo suđenje namješteno, kako bi se diskreditirao rad Dimitrieva i same organizacije Memorijal, koji su dali nemjerljiv doprinos rasvjetljavanju masovnih zločina počinjenih u doba Staljinove ere. U prilog tomu govori niz kontroverzi koje su pratile suđenje. Nakon što je oslobođen u prvom suđenju 2018. godine, ubrzo je zatvoren i započeo je drugi proces. Unatoč slaboj optužnici i zahtjevu tužiteljstva da mu se odredi kazna od 15 godina, osuđen je po članku kaznenog zakona po kojem je minimalna predviđena kazna 12 godina. Komentari u javnosti takvo rješenje drže faktičnim priznanjem njegove nevinosti, odnosno smatraju da se takvim odlukama pribjegava kada se sud vodi prvenstveno političkim i administrativnim razlozima.[1] To je utoliko naglašenije, budući da bi ovo bila druga oslobađajuća presuda za istu osobu u tako kratkom vremenu. Europska služba za vanjsko djelovanje oglasila se povodom presude priopćenjem[2] u kojem se izražava zabrinutost da ovaj proces predstavlja dio pogoršavajućeg trenda uhićenja i diskreditacije branitelja ljudskih prava u Ruskoj Federaciji, te se zahtjeva njegovo trenutno puštanje iz istražnog zatvora. Slučaj je zadobio veliku medijsku pozornost u Rusiji i izazvao snažne reakcije civilnog društva, a pismo podrške potpisao je niz uglednih javnih ličnosti.[3]

Dimitrieva (1956.) se ponajprije povezuje s otkrivanjem masovnih grobnica i poligona za strijeljanje u Sandarmohu nedaleko od grada Medvežegorska i istraživanjima u Krasnom Boru blizu Petrozavodska. Na području Sandarmoha od 1997. godine, u ekspedicijama pod njegovim vodstvom, pronađeno je i istraženo 236 kolektivnih masovnih grobnica, u kojima su se nalazila tijela više od šest tisuća zatvorenih, kažnjenih i prognanih u vrijeme Velikog terora (1937.-1938.). Nakon tog otkrića dugi je niz godina sastavljao popise i Knjige sjećanja o sudbinama prognanih i ubijenih ljudi na širem području Republike Karelije.

Ovime se pridružujemo zahtjevima za njegovo neposredno puštanje na slobodu.