Neizostavnost kritičkog pristupa prošlosti
Na Međunarodni dan mira još jednom upozoravamo na neizostavnost ozbiljnoga, prije svega kritičkog pristupa prošlosti na svim razinama, ne samo zbog znanstvene istine, nego, ponajprije, zbog onemogućavanja da današnji politički, kulturni i moralni kontekst svakidašnjeg života bude zaprljan zadahom opravdavanja zločinačkih praksi.
Na nedavnu stotu obljetnicu ulaska D’Annunzziovih ardita u Rijeku još smo se jednom uvjerili da ni najbizarnije povijesne epizode nisu puka prošlost tako dugo dok postoji politička energija koja se njima hrani, te da nije dovoljno proklamiranje da je današnja Evropska Unija rezultat novoga načina odnosa među državama ako se kritičko suočavanje s prošlošću svih europskih nacija ne njeguje kao dnevna zadaća.
No neofašistička ugroza u Hrvatskoj danas nema samo ustašku obrazinu (iako je ta daleko najčešća). Sučeljavanje s prošlošću ima šansu jedino uz uvjet radikalnog i principijelnog prokazivanja svih zločinačkih pojavnosti u prošlosti.
Upozoravamo i da se nakana da se lokalna prošlost (riječka u ovome slučaju) nekritički tretira kao vrijednost po sebi, kao jamstvo suvremenoga identiteta grada i poputbina za europsku kulturnu razmjenu dovodi do ishoda koji su nalik nacionalističkom falsificiranju prošlosti – torpedo namjesto zločinačkoga oružja za ubijanje civila postaje simbolom „zlatnih vremena“, „Galeb“ se, pored značajne uloge u pokretu nesvrstanosti vidi samo u glamuroznoj inačici (zapostavljajući njegovu funkciju ugošćivanja brojnih masovnih zločinaca), a u radikalno izoliranoj prošlosti Rijeke čak i protofašist D’Annunzio postaje jedinim od konstitutivnih velikana.
Danas ćemo se prisjetiti žrtava ustaškog terora na najvećem stratištu u Zagrebu, ovaj puta u tijeku umjetničke intervencije Sandre Sterle o organizaciji „Virtualnog muzeja Dotrščina“, a na izložbama „Posljednji svjedoci“ i „Tkanine otpora: glasovi žena“ u Rijeci obilazak uz refleksije o mirovnom radu vodit će Goran Božičević.
No, ono što činimo, točnije: ono što možemo činiti ostaje najčešće u zakutcima hrvatske javnosti. Zato je i nadalje bitno pitanje: što će za kritičko sagledavanje prošlosti danas učiniti vlasti na svim razinama od lokalne do europske?
Documenta– Centar za suočavanje s prošlošću
