Zločini u Lori 1 i 2 (opt. Tomislav Duić i dr.)

Kazneni postupak protiv  Emilia Bungura i Tomislava Duića, optuženih za ratni zločin protiv nad civilima, čl.120/1 OKZ RH i ratnim zarobljenicima, čl. 122. OKZ RH

Zagreb, 27. ožujak 2023.

Visoki kazneni sud je na sjednici održanoj 16. studenog 2022. preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te povisio zatvorske kazne optuženicima.

Opt. Tomislav Duić pravomoćno je osuđen na 10 godina zatvora dok je opt. Emilio Bungur pravomoćno osuđen na 8 godina zatvora.

Županijski sud u Splitu je u prvostupanjskoj presudi odlučivao o optužbama protiv dvojice optuženika zbog dva kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava i to ratnog zločina protiv civilnog stanovništva (točka I. izreke) i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika (točka II. izreke), koja je prvi optuženik počinio kao zapovjednik Vojno–istražnog centra u sastavu 72. bojne vojne policije Hrvatske vojske, u naravi vojnog zatvora Lora u Splitu, a drugi optuženik kao stražar u navedenom zatvoru. Oba optuženika ranije su bila osuđena u odsutnosti zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i to prvi optuženik na kaznu zatvora u trajanju osam godina, a drugi optuženik na kaznu zatvora u trajanju šest godina. Županijski sud u Splitu sada je pod točkom I. izreke stavio izvan snage presudu donesenu u odsutnosti u dijelu odluke o kaznenoj sankciji te prvom optuženiku utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest godina, a drugom optuženiku, uz primjene odredbi o ublažavanju kazne, u trajanju tri godine i šest mjeseci dok je u ostalom dijelu presuda donesena u odsutnosti ostavljena na snazi. Pod točkom II. izreke Županijski sud u Splitu je optuženike proglasio krivima za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika te je prvom optuženiku utvrdio kaznu zatvora u trajanju pet godina, a drugom optuženiku, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, u trajanju tri godine. Nakon toga, prvi optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina i 6 (šest) mjeseci, a drugi optuženik na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 10 (deset) mjeseci. U izrečene jedinstvene kazne zatvora uračunato je vrijeme u kojem su oba optuženika bila lišena slobode tijekom postupka.

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je prihvatio žalbu državnog odvjetnika te je preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni.

Visoki kazneni sud ostavio je na snazi presudu donesenu u odsutnosti zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva kojom je prvom optuženiku bila izrečena kazna zatvora u trajanju osam godina, a drugom optuženiku u trajanju šest godina te su te kazne uzete kao utvrđene. Nadalje, povećao je kazne utvrđene optuženicima za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Prvom optuženiku utvrdio je kaznu zatvora u trajanju šest godina, a drugom optuženiku u trajanju pet godina. Visoki kazneni utvrdio je da ispravno utvrđene olakotne okolnosti ne mogu prevladati nad značajem otegotnih okolnosti. Prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio kao otegotno da su tri ratna zarobljenika, uslijed zadobivenih ozljeda preminula u inkriminiranom događaju, pri čemu su dvije bile ročnici odnosno osobe mlađe životne dobi, a također nije dovoljno cijenjen niti broj žrtava i status optuženika koji su bili hijerarhijski nadređeni službenici i time imali veću odgovornost od ranije osuđenih počinitelja. Zbog toga je Visoki kazneni sud zaključio da prvom optuženiku treba utvrditi kaznu zatvora odmaknutu od propisanog zakonskog minimuma, a da na strani drugog optuženika ne postoje osobito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne. Naposljetku, Visoki kazneni sud je osudio prvog optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina, a drugog optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina.

Ocjena je Visokog kaznenog suda da su ovako odmjerene kazne zatvora nužne i pravedne kako bi se njima izrazio odgovarajući prijekor društva prema počiniteljima ovih teških kaznenih djela koja protekom vremena ne zastarijevaju te će tako utjecati na ostvarenje generalne i specijalne prevencije.

Žalbe oba optuženika odbijene su kao neosnovane te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda Županijskog suda u Splitu.

Presuda Visokog kaznenog suda dostupna je dolje niže.

Split, 06. travnja 2022.

Danas su nepravomoćno za ratni zločin protiv civila (obnovljen postupak) i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, I. opt. Tomislav Duic i II. opt. Emilio Bungur osuđeni na jedinstvene zatvorske kazne u trajanju od 8 godina i šest mjeseci, odnosno 4 godine i 10 mjeseci.

Opt. Tomislava Duića, nekadašnjeg upravitelj Vojno-istražnog centra, tročlano je sudsko vijeće za ratne zločine pod predsjedanjem suca Vladimira Živaljića temeljem zapovjedne odgovornosti u predmetu Lora 1 osudilo na šest godina zatvora, a zbog ratnog zločina nad ratnim zarobljenicima u slučaju “Lora 2” na pet godina te mu je izrečena jedinstvena kazna od osam godina i šest mjeseci zatvora.

Kako je odmjerena zatvorska kazna veća od pet godina, to je po zakonu opt. Duić morao odmah biti sproveden u istražni zatvor.

Opt. Emilio Bungur, pak, kojem se sudilo kao čuvaru koji je sudjelovao u ratnom zločinu kako protiv civila tako i ratnih zarobljenika koji su se početkom 1990-tih godina zbivali u Lori osuđen je za “Loru 1” na tri i pol godine zatvora, a za “Loru 2” na tri godine te mu je izrečena jedinstvena nepravomoćna kazna od četiri godine i 10 mjeseci zatvora.  Zatvorska kazna odmjerena je ispod zakonskog minimuma od 5 godina što znači da će optuženik ishod žalbenog postupka koji je u nadležnosti Visokog kaznenog suda čekati na slobodi.

Podsjećamo, rasprava u ovom kaznenom postupku započela je u veljači 2017.

Prethodni postupak:

Rješenjem Vrhovnoga suda Republike Hrvatske br. I Kž-259/03, od 25. ožujka 2004. godine, ukinuta je oslobađajuća presuda donijeta u ranijem postupku, prvenstveno radi nepotpunog utvrđenih činjenica. Ovim Rješenjem Vrhovni sud RH-a naložio je, da se ponovljeni postupak provede pred potpuno izmjenjenim Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Splitu, koje je trebalo ponovno izvesti sve dokaze sa prvoga suđenja, te saslušati svjedoke iz SiCG-a i BiH-a, koji nisu saslušani na prvomu suđenju.

Pred Županijskim sudom u Splitu, završen je ponovljeni prvostupanjski postupak protiv osmorice optuženika, pripadnika Vojne policije Hrvatske vojske, za kazneno djelo ratnoga zločina nad civilima u Vojno-istražnom centru Lora. Prvostupanjska, osuđujuća, presuda na kazne zatvora od 6- 8 godina donesena je 2. ožujka 2006. godine. Presuda je potvrđena od VSRH te postala pravomoćnom 6. veljače 2007. godine. Ponovljeni postupak je proveden u odsutnosti optuženih Tomislava Duića, Miljenka Bajića, Josipa Bikića i Emilia Bungura, koji su se nalazili u bijegu.

Dana 29. prosinca 2009. godine proveden je obnovljeni postupak protiv Josipa Bikića, ranije u odsutnosti pravomoćno osuđenog na 6 godina zatvora. U obnovljenom postupku izrečena mu je kazna u trajanju od 4 godine.

Dana 14. svibnja 2012. proveden je obnovljeni postupak protiv Miljenka Bajića, ranije u odsutnosti osuđenog na 6 godina zatvora. U obnovljenom postupku izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci.

U međuvremenu uhućeni su i Tomislav Duić i Emilio Bungur, pravomoćno u odsutnosti osuđeni na 8, odnosno 6 godina zatvora, te su zatražili obnovu postupka. Kako se terete i za zločine nad ratnim zarobljenicima, od 31. siječnja 2017. sudi im se u jedinstvenom kaznenom postupku za zločine počinjene u Lori nad civilima i ratnim zarobljenicima.

OPTUŽENJE:

LORA I
OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva iz Splita, broj KTO 131/02 od 25. ožujka 2002. godine, tereti optužene pripadnike 72. bojne Vojne policije HV-e da su, u razdoblju od ožujka do rujna 1992. u Vojno-istražnom centru “Lora” u Splitu – Tomislav Duić kao zapovjednik, Tonči Vrkić kao njegov zamjenik; Miljenko Bajić, Josip Bikić i Davor Banić, kao pripadnici interventne grupe – voda, te Emilio Bungur, Ante Gudić i Anđelko Botić kao stražari, zajedno sa do sada neidentificiranim osobama, bez ikakvog pravnog osnova, držali veći broj zatočenih civilnih ososba, uglavnom srpske nacionalnosti, zbog sumnje da su sudjelovali u neprijateljskim djelovanjima protiv RH. Pri tome su vrijeđali njihovo ljudsko dostojanstvo, ponižavali ih, fizički i psihički zlostavljali, mučili i tjelesno kažnjavali – sve do usmrćenja nekih od njih: Gojka Bulovića i Nenada Kneževića.

LORA II
Optuženike se tereti da su od ožujka do kolovoza 1992. godine u Splitu, i to opt. Tomislav Duić, kao zapovjednik Vojno istražnog centra u sastavu 72. bojne Vojne policije Hratske vojske, u naravi vojni zatvor «Lora» u Splitu te opt. Emilio Bungur, kao stražar u zatvoru, zajedno s neutvrđenim osobama u Vojno istražnom centru, odnosno u Vojnom zatvoru Lora, u kojem su bili zatočeni ratni zarobljenici zarobljeni kao pripdnici tzv. JNA i srpskih paravojnih postrojbi, opt. Tomislav Duić u navedenom svojstvu dopuštao podređenim stražarima, te drugim vojnim i civilnim osobama, ulaz u zatvor, da se prema 37 zatočenih ratnih zarobljenika ponašaju vrijeđajući njihovo ljudsko dostojanstvo i osobito ih ponižavali, psihički i fizički zlostavljali, mučili i tjelesno kažnjavali, te i sami u tome sudjelovali, povrijedivši tako odredbe Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima, te odredbe čl. 76, čl. 86. i čl. 87. Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije (Protokola I).

U bloku c Vojnog zatvora Lora, bili su zatočeni neevidentirani ratni zarobljenici, isti su bili svakodnevno premlaćivani nogama, šakama, gumenim i bejzbol palicama, priključivani na struju, odvođeni na lažna strijeljanja, prisiljavani na bludne radnje, prisiljavani da kleče i laju kao psi, namjerno šmrkovima polijevani po ozljedama. Od posljedica zlostavljanja tri ratna zarobljenika su umrla: Bojan Vesović, Dušan Jelić i Vlado Savić, dok su drugi pretrpjeli ozljede, razderotine, prijeldome rebara, šaka, gornjih i donjih ekstremiteta, psihičke promjene.

Opisanim radnjama optuženicima se stavlja na teret da su počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, iz čl. 122. OKZ RH.

Projekt ”Javni dijalog o sudbini ubijenih i nestalih: mi pamtimo – a vi?” podržan je kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.