Osvrt PLATFORME 112 na proces i sadržaj poslijeizbornih pregovora

Tri tjedna nakon početka pregovora MOST-a s koalicijama Hrvatska raste te Domoljubnom koalicijom, Platforma 112 osvrće se na dosadašnji proces pregovora kao i na njihov sadržaj, temeljem promatranja odjeka pregovora u medijima i analize pregovaračkih zahtjeva MOST-a i pisanih očitovanja obje koalicije koji su objavljeni u javnosti.

Ističemo pozitivne i negativne značajke pregovaračkog procesa, analiziramo sukladnost pregovaračkih zahtjeva i očitovanja s ključnim predizbornim zahtjevima Platforme 112 te detektiramo teme kojima se tijekom pregovora dosad nisu bavili, a smatramo ih bitnima za demokratski, održivi razvitak hrvatskog društva.

Analiza se temelji na stručnim doprinosima pojedinih članica Platforme 112 (Zelena akcija, GONG, Centar za mirovne studije, Udruga za samozastupanje, Kuća ljudskih prava, B.a.B.e).

Ovaj kritički osvrt pripremljen je kao podloga za javnu raspravu „„Postizborni skener: Što je dogovoreno i s kim?“ koju je Platforma 112 organizirala u petak, 4. prosinca 2015. od 11 do 13 sati u Europskom domu u Zagrebu s očekivanjem da će to biti prilika za dijalog između građana, aktivista i stručnjaka organizacija civilnog društva i predstavnika svih triju pregovaračkih strana.

Raspravu je moderirala Sanja Sarnavka a na početku su govorili Dragan Zelić iz GONG –a, Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije, Ana Milićević Pezelj iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske te Toni Vidan iz Zelene akcije.

Na javnoj raspravi sudjelovali su i predstavnici koalicije Hrvatska raste Branko Grčić, Arsen Bauk i Siniša Hajdaš Dončić i predstavnica MOST – a Jasna Matulić.

Iako su na javnu raspravu bili pozvani, iz Domoljubne koalicije nije se pojavio nitko.

OSVRT NA PREGOVARAČKI PROCES Platforme 112

Pozitivne značajke pregovaračkog procesa

Smatramo velikim pomakom u kvaliteti političkog dijaloga što se po prvi put nakon izbora vodi politička rasprava na najvišoj razini o sadržaju javnih politika, s fokusom na reformske prioritete, a ne na podjelu funkcija. Istodobno, proces pregovora događa se strukturirano unutar ustavnog roka tako da kritike o dugotrajnosti smatramo neutemeljenima. U tom smislu, pregovarački proces je kvalitetniji u komunikacijskom i sadržajnom pogledu negoli sama izborna kampanja, ali i prethodni post – izborni pregovori.

Naime, politički akteri, doduše bilateralno (MOST sa svakom od vodeće dvije koalicije) vode politički dijalog i deliberiraju o javnim politikama, što su nedvojbeno ključni pokazatelji zrele demokracije, za što se u svojem predizbornom manifestu zalaže Platforma 112.

Smatramo iskorakom prema ozbiljnom razmatranju sadržaja javnih politika pisana očitovanja obje koalicije na zahtjeve MOST-a koja uključuju i obrazloženja stava o velikoj većini pojedinačnih mjera. Smatramo vrijednim i dobrodošlim što se kroz pregovarački proces javne politike de facto politiziraju pa makar to nije bila namjera inicijatora ovakvih pregovora (MOST-a) jer o njihovom sadržaju i načinima ostvarenja raspravljaju ključni politički akteri, a ne samo birokrati i eksperti! Time se povećava šansa za veću političku odgovornost te za kvalitetu i rezultate provedbe javnih politika.

Posebno nam je drago što nacionalistički, ksenofobni isključujući diskurs i pozivanje na nasljeđe ratova odnosno potenciranje podjela na ustaše i partizane ne dobiva prostor u pregovorima, baš kao što su birači dali manje povjerenje onim opcijama koje su u kampanji igrale na tu kartu, pa čak i aludirale na ustaštvo, poput korištenja simbolike crnih košulja (HDSSB).

Negativne značajke pregovaračkog procesa

Uz viziju kakvo društvo NE želimo što je MOST artikulirao tijekom izborne kampanje u pregovorima je ključno definirati kakvo društvo želimo i kako ćemo do njega stići, što zahtijeva definiranje ne samo mjera već ponajviše ciljeva, smjera i vrijednosnih i teorijskih postavki politika.

Stoga smatramo nerealnim pa čak i rizičnim MOST-ovo odbijanje razgovora o ideološkim pitanjima. Naime, svaka javna politika, uključujući i tehnokratske pristupe, je ujedno i vrijednosno obojena i politična jer počiva na nekoj teoriji društvene promjene i političkog djelovanja, što sve zajedno zovemo političkom ideologijom.

Primjerice, zalaganje za otvorene granice prema izbjeglicama je ideološki obojeno, kao i zalaganje za militarizaciju granica, a isti je slučaj i sa zalaganjem za kontrolu javnog duga smanjenjem opsega javnog sektora ili pak povećanjem javnih ulaganja razvoj u svrhu povećanja prihoda. Od toga ne treba bježati, već se o ideološkim i vrijednosnim postavkama reformi svakako treba raspravljati, inače se riskira nekoherentnost javnih politika.

U pregovaračkom procesu fokus je stavljen na operativnu razinu, što je s jedne strane dobro jer jamči fokus na provedbe, no s druge strane imamo dojam da se od drveća ne vidi šuma odnosno strateški smjer reformi.

Posebno nas zabrinjava što se, koliko smo informirani, u pregovorima ne raspravlja o konstrukciji proračuna za 2016. godinu gdje će se stavke povećavati, gdje smanjivati, kako će se upravljati javnim dugom, osigurati sredstva za naplatu kredita, te ispuniti ciljeve zacrtane Europskim semestrom i Procedurom prekomjernog deficita, a upravo je proračun centralni alat za postizanje reformskih ciljeva te nas stoga zanima o čemu su točno strane u pregovorima razgovarale i dogovorile oko proračunske politike.

Nadalje, čini se da se u pregovorima ne razgovara o osobama koji bi trebale voditi resore odnos- no provoditi reforme. Dok se to u medijima čak i pozdravlja kao izostanak razgovora o “foteljama” sma- tramo nužnim da se paralelno s razgovorom o sadržaju razgovara o ljudima i njihovim kompetencijama, jer o kvaliteti političkog vodstva i stručnjaka ovisi i kvaliteta reformi.

Zagovaranje vlade stručnjaka mora biti pojašnjeno, ne samo s obzirom na kompetencije potencijalnih ministara, već i njihove političke, kao i vrijednosne orijentacije, budući da, primjerice jedan potencijalni kandidat za ministra koji je istodobno dokazani stručnjak za ekonomiju zalaže za neoliberalni koncept tržišne ekonomije u kojem se država minimalno ili nikako ne upliće, dok recimo drugi potencijalni kandidat za ministra s jednakom razinom stručnosti za ekonomiju možda vjeruje u važnost javnih ulaganja u obrazovanje i povećanje sigurnost i kvalitetu radnih mjesta kao poluga za održivi ekonomski razvoj.

MOST inzistira na vladi nacionalnog jedinstva, što su koalicije odbile odmah na početku pregovora. U tom svjetlu zanima nas koji su sve modeli međustranačke suradnje “na pregovaračkom stolu” budući da smo uvjereni kako situacija nije crno – bijela, odnosno da zasigurno ima više mogućih modaliteta formiranja većinske parlamentarne podrške za reforme od vremenskog ograničenja vlade nacionalnog jedinstva na početni dio mandata (tzv. reformski start-up) do definiranja široke parlamentarne podrške određenoj vladi (većinskoj ili manjinskoj) za određena reformska područja (kroz reformske paktove/sporazume), itd.

U prilogu se nalazi cijeloviti Osvrt Platforme 112 na proces i sadržaj poslijeizbornih pregovora.

Platforma 112