Presuda pred Međunarodnim sudom pravde – povjerenje između nekad zaraćenih strana još uvijek nije izgrađeno
Stalni međunarodni sud pravde odbacio je hrvatsku tužbu, odnosno srpsku protutužbu za genocid. Sudsko vijeće sačinjeno od sedamnaest sudaca utvrdilo je počinjenje brojnih zločina koji zbog izostanka namjere potpunog ili djelomičnog fizičkog uništenja nisu dosegli razinu genocida.
Obje su zemlje obraćanjem Međunarodnom sudu pravde ujedno donijele odluku da će poštivati donesenu presudu. Sudac Tomka upozorio je na manjkave dokaze, nepotpisana svjedočenja ili svjedočenja potpisana od strane policije što govori o potrebi daljnjeg istraživanja svih ratnih zločina. Navedena presuda, utvrđivanjem razmjera počinjenih zločina obiju strana, trebala bi svojim autoritetom postati važan korak u pravcu prihvaćanja vlastitih pogrešaka iz prošlosti i priznanja patnje svih, a ne samo vlastitih žrtava, kao I za unaprjeđenje i razvijanje instrumenata procesa obnove povjerenja i suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj, Srbiji i svim drugim post-Jugoslavenskim zemljama.
Tijekom ožujka 2014. pred Meñunarodnim sudom pravde održana je rasprava po meñusobnim tužbama Hrvatske i Srbije za genocid. Rasprava je okončana 1. travnja. Rasprava, koja je s velikim interesom i još većim senzacionalizmom u izvještavanju, praćena u javnostima obiju država, pokazala je da povjerenje izmeñu nekad zaraćenih strana još uvijek nije izgrañeno, da je i dalje prisutnaretorika isključivosti s početka 90-ih godina koja je i dovela do oružanog sukoba, da se licitira s brojevima žrtava te minimizira i negira vlastita uloga u počinjenim zločinima.
Tijekom sudskog postupka izložena pravna stajališta Hrvatske i Srbije pokazala su da se, unatoč promjenama političke garniture, u nijednoj od dviju država nije dogodila nužna društveno-politička katarza, potrebna da se društva suoče s mračnom stranom vlastite prošlosti i priznaju žrtve masovnih zločina počinjenih u ime vlastite države.Iz hrvtske tužbe I arugumentacije brojnost hrvatskih gubitaka: 12.500 poginulih, uz 865 nestalih osoba, desetinama tisuća nanijete su teške fizičke i psihičke patnje, više od 7.700 Hrvata bilo je u zatočeničkim centrima u Srbiji i diljem nekadašnje SFRJ, više od 550.000 ljudi je raseljeno, a 100.000 stambenih jedinica je uništeno. Genocidne aktivnosti dogodile su se u području Istočne Slavonije, Zapadne Slavonije, Banovine, Dalmacije, Korduna i Like. Srbija je optuživala Hrvatsku da je počinila genocid tijekom operacije Oluja, što dokazuju transkripti sastanka u Brijunima te da nije donijela niti jednu presudu protiv počinitelja tih zločina, a to je bila njezina odgovornost sukladno Konvenciji. Ujedno navode da je ubijeno blizu 6.400 Srba, od čega oko 1.700 u operaciji Oluja, dok je oko 200 tisuća krajinskih Srba napustilo svoje domove u Hrvatskoj, da se oko 1.700 ljudi i dalje vodi kao nestalo a 400 ekshumiranih tela čeka na identifikaciju.
