Zidovi šutnje za civilne žrtve rata u Hrvatskoj / Petrinja, Sisak, listopad 2013.
U organizaciji Documente – Centra za suočavanje s prošlošću i
Udruge hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata grada Petrinje,
30. listopada 2013. održan je u Petrinji Okrugli stol na temu
prava civilnih žrtava rata u svjetlu teškog stradalništva civila i
branitelja Petrinje i okolnih sela tijekom Domovinskog rata.
Eugen Jakovčić, medijski koordinator Documente, na početku skupa, objasnio je kako je kroz više različitih aktivnosti Documente
– Centra za suočavanje s prošlošću detektirana činjenica da
problematika civilnih žrtava rata u Hrvatskoj nije uopće riješena ni na
zakonskoj ni na bilo kojoj drugoj razini.
„Civilne žrtve rata nisu uopće javno percipirane i zbog toga smo krenuli u istraživanje Potreba, prakse i preporuka u vezi civilnih žrtava rata u kojem smo surađivali sa svim stradalnicima i ono je pokazalo da je pozicija spomenute skupine jako teška.”
„Ti
stradalnici nisu dobili nikakvo obeštećenje, ni materijalna ni moralna,
a niti ona simbolične vrijednosti. Zbog toga pokušavamo kroz veći broj
naših javnih akcija informirati javnost i obitelji civilnih žrtava rata o
rezultatima našeg istraživanja, o onome što radimo na promjeni lošeg
zakonodavstva po pitanju statusnih prava civilnih stradalnika ali i o
našim aktivnostima na dovršetku popisu ljudskih gubitaka u Hrvatskoj 1991.-1995., snimanju osobnih sjećanja na ratove i druge oblike političkog nasilja od 41. do danas, što je sve razlog našeg dolaska u Petrinju” objasnio je Jakovčić.
„Ukupan
broj ubijenih ili nestalih civila tijekom žestokih napada na grad
Petrinju i okupacije tog kraja još uvijek nije posve precizno utvrđen.
Za brojne zločine počinjene nad civilnim stanovništvom gotovo da nitko
nije odgovarao pred zakonom. U razdoblju od 02. do 21. rujna 1991.
godine vodile su se žestoke borbe za grad Petrinju. Učestalim napadima
naoružanih srpskih paravojnih snaga potpomognutih jedinicama JNA na grad
Petrinju i okolna mjesta slomljen je otpor hrvatske obrane” naglasio je
Jakovčić.
„Politikom etničkoga čišćenja toga prostora od
hrvatskog stanovništva srpske paravojne formacije i naoružanih civili
protjerivali su hrvatsko stanovništvo iz njihovih domova, palili im
kuće, ubijali ih i pljačkali imovinu. Precizan i poimenični
popis svih poginulih, ubijenih i nestalih civila sa petrinjskog područja
još uvijek nije precizno utvrđen, no istraživanja pokazuje da je
tijekom borbi i okupacije stradalo oko 250 žrtava, od čega je najmanje
120 civilnih žrtava evidentirano u samome gradu Petrinji.“, zaključio je Jakovčić.
Predstavljena je kampanja „Žrtve su predugo čekale”,
a o istraživanju potreba civilnih žrtava rata (aktualni momenti u
rješavanju statusnih i imovinskih prava civilnih žrtava rata) govorila
je Emina Bužinkić, programska koordinatorica Documente.
Dokumentiranje/popis ljudskih gubitaka na području Sisačko – moslavačke županije, tijekom skupa, predstavila je Božica Ciboci, a o osobnim sjećanjima na ratove i druge oblike političkog nasilja od 1941. do danas govorila je Nataša Stepčić.
Uvodno izlaganje imala je Petrinjka, supruga u ratu ubijenog Miljenka Pezelja, Tonka Pezelj, koja je istaknula kao su ti svi podaci o stradalništvu petrinjskih civila, za nju jako bolni, jer se susreće s apsurdima.
„Kad tražimo podatke o civilnim žrtvama, nitko ništa ne zna, nitko za ništa nije kriv i bole nas ti zidovi šutnje,
jer predugo čekamo. I strašno me boli to nepoštivanje svetosti žrtava.
Boli me bešćutnost i neodgovornost, slijeganje ramenima i odgovori mi
ništa ne možemo, a naša Država ne čini ništa i čeka da se mi pomirimo sa
sudbinom.”, zaključila je Pezelj.
/ Iako je većina hrvatskog
stanovništva do 22. rujna 1991. napustila Petrinju, Miljenko Pezelj, do
tada predsjednik Općinskog suda u Petrinji, ostao je i dalje na
okupiranom području, svjestan opasnosti, a u dogovoru s Ministarstvom
pravosuđa Republike Hrvatske. Od okupacije Petrinje do ubojstva bio je u
kućnom pritvoru. Kriomice je supruzi slao pisma, a u zatočeništvu je
vodio i osobni dnevnik te pisao vlastita zapažanja i poruke obitelji,
supruzi Tonki te sinu Juri i kćeri Janici, na pločicama kuhinjskog zida.
/
Nakon Okruglog stola održana je i rasprava o iskustvima
civilnih žrtava i njihovom pravu na obeštećenje, gdje je istaknuto kako
za brojne zločine počinjene nad civilnim stanovništvom gotovo nitko nije
odgovarao pred zakonom.
Iznijeti su različiti podaci o žrtvama, a Emina Bužinkić
rekla je kako institucije u RH-a nikada nisu napravile popis civilnih
žrtava i kako u Hrvatskoj ne postoji Registar civilnih žrtava
Domovinskog rata.
„Nikada nitko još nije utvrdio koliki je točan
broj civila stradalo, a po broju stradanja civilnih žrtava, najviše ih
je u Vukovarsko – srijemskoj, Osječko – baranjskoj i Sisačko –
moslavačkoj županji.”
Istraživački tim Ljudskih gubitaka
Documente, kako je naglasila Božica Ciboci, “obavlja istraživanja na
terenu, u arhivi posjeduje 5250 svjedoka s izjavama, 20.000 dokumenata o
žrtvama, a samo na području Sisačko – moslovačke županije radilo je 6
Documentinih timova. Baza podataka sadrži 2000 upitnika o žrtvama, 2500
snimljenih svjedočanstava, 690 smrtnih listova, 230 nalaza obdukcije,
700 osmrtnica, 90 knjiga i publikacija”.
“Na područjima
istraživanja (Sisačko moslovačka županija, zapadna Slavonija, istočna
Slavonija) do sada je evidentirano preko 200 lokacija zločina i 46
lokacija masovnih i pojedinačnih grobnica. Inače, prema podacima
Ministarstva branitelja, dosad je locirano 148 masovnih grobnica, od
kojih je njih 43 na području Sisačko-moslavačke županije. Tu su i mnogi
drugi prikupljeni podaci, ali cijeli posao istraživanja trajat će barem
još dvije godine”, zaključila je Ciboci.
Sastanak s pružateljima psihosocijalne potpore ranjivim skupinama Sisak, 31. listopada 2013.
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Europski dom Vukovar organizirali su 31. listopada u Sisku Sastanak s pružateljima psihosocijalne potpore ranjivim skupinama.
Uvodnu riječ je imala Emina Bužinkić, Documenta
– Centar za suočavanje s prošlošću koja je predstavila aktivnosti u
vezi podrške žrtvama mučenja koji se provodi u suradnji Documente –
Centra za suočavanje s prošlošću i Europskog doma Vukovar. Također,
spomenuto je istraživanje „Civilne žrtve rata u Hrvatskoj“
iz kojeg proizlazi kako civilne žrtve rata nisu dobile adekvatnu
psihološku i medicinsku pomoć koja im je svih ovih godina bila potrebna.
“Kada je riječ o obeštećenju ili naknadi štete treba voditi
računa o psihosocijalnoj rehabilitaciji kao jednom od oblika pomoći,
koji je nedostatan u zakonskim rješenjima koja danas imamo”, naglasila
je Bužinkić.
Milana Kreća iz udruge Projekta građanskog prava Sisak
naglasila je da je najveći problem da još uvijek nema nikakvih promjena
na području pružanja psihosocijalnih usluga civilnim žrtvama rata.
Unutar pružatelja usluga raspravlja se o raznim mogućnostima, ali nema
pomaka na bolje.
“Područje rada PGP-a Sisak je i pružanje
besplatne pravne pomoći i u tom pogledu od 1999. godine ured je
registrirao preko 16 000 stranaka. U tom ukupnom broju oko pedeset njih
se obratilo vezano za pitanja naknade štete, materijalne i
nematerijalne. Nitko od stranaka, usprkos pravnoj pomoći, nije uspio
dobiti naknadu štete bilo materijalnu, nematerijalnu ili neku vrstu
psihosocijalne pomoći. Na kraju ono što imamo su veliki parnični
troškovi koje pojedinci moraj plaćati” istaknula je Kreča zaključivši
kako bi u buduće više trebalo povezivati pravnu i psihosocijalnu pomoć,
jer jedno bez drugog ne daje poželjne rezultate, u interesu civilnih
žrtava rata”.
Hrvoje Vitturi, psiholog iz udruge Žene u Domovinskom ratu govorio je o projektu „Ja sam više od moje traume“
koji je pokrenut na inicijativu same udruge. Unutar projekta postoji
tim sastavljen od pet stručnih osoba koje rade izravno sa žrtvama koje
su preživjele zlostavljanje tijekom rata.
“Sam program djeluje
holistički, unutar kojeg su objedinjeni razni pristupi koji svojom
provedbom dovode do željenih rezultata. Također još jedna od
karakteristika programa je direktan rad s tijelom i indirektan rad sa
traumom te se time jača dostojanstvo i samopouzdanje osobe koja je
proživjela traumu. Uuočene su pozitivne promjene u kognitivnom,
emocionalnom, fizičkom i socijalnom funkcioniranju žena koje su
uključene u program” naglasio je Vitturi na kraju svog izlaganja.
Mladen Lončar iz
Ministarstva branitelja je predstavio neke od aktivnosti na području
pružanja psihosocijalne podrške civilnim žrtvama rata a unutar rada
spomenutog ministarstva.
Organizacijski u Hrvatskoj vidi pozitivne
promjene jer su sada objedinjeni svi slučajevi koji se vežu za
posljedice rata, od Drugog svjetskog, Domovinskog rata do mirovnih
misija.
“Od sljedeće godine centri za psihosocijalnu pomoć kao
ciljanu skupinu dobivaju i civilne žrtve rata te će se žrtve moći njima
obratiti za pomoć. Timovi unutar centara su intedisciplinarni,
sastavljeni od liječnika, psihologa, socijalnih radnika i pravnika.
Problematično je da su u Hrvatskoj ljudi još uvijek stigmatizirani
ukoliko zatraže neki oblik psihološke pomoći te zbog takvog stanja
moramo osnaživati centre za psihosocijalnu pomoć koji su smješteni
regionalno na području Splita, Osijeka, Zagreba i Rijeka”, informirao je
sudinike/ce Lončar.
“Donosimo Zakon o obeštećenju preživjelih osoba seksualnog nasilja
a u javni govor, što je važno, sve se više uvode i muškarci koji su
preživjeli taj oblik nasilja tijekom rata. Osim naglaska na psihološko
stanje žrtve bitno je ne zanemariti i fizičko stanje koje može biti
vidno narušeno te je potrebno medicinsko liječenje koje bi im se trebalo
zakonski zajamčiti kroz besplatnu zdravstvenu zaštitu” mišljenja je
Lončar.
Documenta – Centra za suočavanje s prošlošću
