Documenta, CMS, GONG i Centra za mir Vukovar o napetostima i nasilju u Vukovaru
Povodom napetosti i nasilja u Vukovaru koji su posljednjih dana
privukli veliku pažnju medija i javnosti, a nakon postavljanja
dvopismenih tabli želimo iskazati prije svega svoju punu podršku
uspostavi demokratskih standarda i civilizacijskih stečevina u zaštiti i
promociji ljudskih prava i prava nacionalnih manjina u Republici
Hrvatskoj.
Nažalost, svjedočimo tragičnim slikama nasilja, nasilja koje neće riješiti vukovarske probleme već samo otvoriti nove rane. Osuđujemo svako izražavanje mržnje prema drugačijima što nasilno uklanjanje natpisa na latinici i ćirilici nedvojbeno jest.
Prava nacionalnih manjina, posebno pravo Srba na upotrebu srpskog
jezika i ćiriličnog pisma, nije pitanje koji bi se trebalo vezati samo
uz jedan grad, već postaje ispit iz uvažavanja i tolerancije za sve u
Hrvatskoj.
Vukovar kao grad opterećen nasljeđem zločina,
neimaštine i podjela treba puno više od prolaznih neobvezujućih izjava i
politikantskih zloupotreba u dnevno-političke svrhe. Vukovar
treba podršku u traganju za nestalima, jer Vukovaraca ima najviše među
1.702 osoba nestalih tijekom rata u Hrvatskoj, čiji posmrtni ostaci još
nisu pronađeni. Vukovar treba podršku i u rješavanju nagomilanih gospodarskih problema.
I
ovom prilikom izražavamo vjeru u obnavljanje dijaloga i preuzimanje
procesa izgradnje mira od strane samih Vukovaraca, jer sama činjenica da
u svim godinama nakon reintegracije nije bilo tragičnih nasilnih
incidenata govori o želji stanovnika Vukovara za nenasiljem.
Međutim,
samo odsustvo fizičkog nasilja nije garant dugotrajnog mira; za to je
potrebna stvarna i iskrena volja svih stanovnika Vukovara, ali i
političkih institucija u otvaranju dijaloga o ključnim problemima i
teretima iz prošlosti koji kontinuirano opterećuju svakodnevnicu
Vukovara. To je svakako pitanje ratnih zločina nad civilima i ratnim
zarobljenicima, pitanje nestalih Hrvata i Srba, pitanje načina
obilježavanja mjesta stradanja civila bez obzira na njihovu etničku
pripadnost te pitanje modela multi/interkulturalnog života ovog grada.
Vukovar
mora biti i grad koji živi danas i stvara uvjete za dobar život sutra,
mada je i grad s velikim brojem žrtava i mjesto sjećanja na stradanja.
Ne zaboravimo da su uz Hrvate ubijene na Ovčari, Lovasu, Sotinu i
drugim mjestima, u Vukovaru u ljeto 1991. stradali i srpski civili.
Ostatak
Hrvatske može pomoći Vukovaru u pronalaženju zajedničkog načina
razumijevanja, priznavanja, sjećanja i obilježavanja tragičnih
stradanja, kako bi proces suočavanja s prošlošću vodio uspostavi
stvarnog mira i obnovi gospodarske snage ovog nekad najbogatijeg grada u
bivšoj državi.
