Zločin tzv. Peručke grupe
VSRH je ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu od 09. lipnja 2008., kojom je u obnovljenom postupku protiv opt. Mitra Arambašića ostavljena na snazi ranija (pravomoćna) presuda kojom je optuženik 1997. godine u odsutnosti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.
Iako najavljena za 19. travnja 2011., na Županijskom sudu u Splitu nije započela glavna rasprava. Okrivljenik, koji prebiva u Kanadi, gdje je navodno zatražio azil, nije se odazvao pozivu suda.
Inače, Arambašić je Hrvatskoj bio izručen iz SAD u siječnju 2006. g,nakon uhićenja u Južnoj Dakoti 2002. g. na temelju međunarodne
tjeralice.
OPTUŽNICA
(SAŽETAK)
Okrivljenika Mitra Arambašića i još 38 optuženika teretilo se da su počinili kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH., a Rajka Radulovića, Borka Radovića, Željka Dragića, Milana Arambašića, Petra Krunića, Dragana Dragića, Stevana Četnika, Petra Arambašića, Dušana Stojsavljevića, Mitra Arambašića,
Dragana Arambašića, Milenka Ustića, Dragana Barišića i Dragana Petrovića još i za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl.
122. OKZ RH.
Okrivljenike se teretilo da su u razdoblju od 11. ožujka 1991. godine do 4. kolovoza 1995. godine, u nakani da iz više naselja vrličkog kraja protjeraju građane nesrpske nacionalnosti, a prema unaprijed pripremljenom planu, protivno odredbama Ženevske konvencije o
zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, neselektivno granatirali hrvatska sela u kojima nije bilo vojnih uporišta i tako tjerali
civile da napuste svoje domove, provodili raseljivanja, zastrašivali i zlostavljali civilno stanovništvo, pljačkali imovinu, rušili i palili kuće Hrvata, mučili i ubijali ratne zarobljenike.
Okrivljenika Mitra Arambašića se konkretno teretilo da je sudjelovao u postavljanju barikada na vrličkim cestama; u miniranju vodovoda u Vrlici, te telefonskih i električnih vodova, čime je civilnomstanovništvu prekinuta redovita opskrba pitkom vodom, strujom i telefonskom vezom; u neselektivnom granatiranju naselja: Maljkova, Potravlja, Satrića, Peruče, Hrvaca, brane HE Peruča, Bitelića, Donjih Jukića, Buljana, Rumina i Sinja, pri čemu je smrtno stradalo više osoba: Pava Glavinić, Mara Vardić, Luča Cvitković, Jozo Budić, Petar Kudrić, Ivan Vidosavljević, Iva Mihaljević, Blaž Cvitković, Mara Cvitković, Iva Cvitković (žena Blaža), Ivan
Knezović, Milica Jukić, Iva Jukić, Ana Jukić, Marijan Bešlić i Filip Bešlić, srušeno je 629 civilnih objekata, a znatno oštećeno
njih 1468. Terećen je i zbog pljački i paleža napuštenih kuća u okupiranim naseljima; miniranja HE Peruča; mučenja i ubijanja
ratnih zarobljenika: Ivice Grubača, Bogoslava Lukića i Kažimira Abramovića.
OPĆI PODACI
Županijski sud u Splitu
Predmet broj: K-56/06
Vijeće za ratne zločine: sutkinja Spomenka Tonković, Predsjednica Vijeća; sudac dr.sc. Damir Primorac, član Vijeća; sudac Bruno Klein, član Vijeća
Optužnica: pravomoćna presuda Županijskog suda u Splitu, broj K-15/95 od 26. svibnja 1997. godine, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Ikž-497/97 od 01. lipnja 2000. godine (optužnica KT-121/95), izvadak iste pod brojem K-DO-50/06
Zastupnik optužbe: Michele Squiccimaro, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika iz Splita
Kazneno djelo: Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona (OKZ) RH i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ-a RH.
Optuženik: Mitar Arambašić
Branitelji optuženika: Jadran Franceschi, odvjetnik iz Splita, i Radovan Đujić, odvjetnik iz Knina, izabrani branitelji optuženika
Punomoćnici oštećenika: nema
Žrtve:
- ubijeni civili: Luca Cvitković, Jozo Budić, Ivan Vidosavljavić, Pava Glavinić, Mara Vardić, Petar Kudrić, Iva Cvitković, Iva
Mihaljević, Blaž Cvitković, Mara Cvitković, Iva Cvitković (žena Blaža), Ivan Knezović, Milica Jukić, Iva Jukić, Ana Jukić,
Marijan Bešlić i Filip Bešlić. - ubijeni ratni zarobljenici: Ivica Grubač, Bogoslav Lukić i Kažimir Abramović.
IZVJEŠTAJI O PRAĆENJU SUĐENJA
Glavna rasprava počela je 22. ožujka 2007. godine. Održano je 11 ročišta.
29., 30. i 31. siječnja 2008. godine putem video-veze na Okružnom sudu u Beogradu saslušan je 21 svjedok: Marko Rnić, Slobodan Despinić, Rade Ustić, Petar Stojić, Nebojša Grajić, Dušan Arambašić, Petar Borković, Jagoda Dragić, Slobodan Zagorac, Dušan Borković, Đuro Toljagić, Dušan Rađen, Jovan Bilić, Zoran Petrović, Srećko Dragić, Drago Dragić, Slavenko Krunić, Đuro Vujasin, Milenko Ustić, Gojko Arambašić i Dragan Dragić.
Tijekom dokaznog postupka ispitano je petoro (5) svjedoka: Ankica Grubač, Stana Abramović, Petar Abramović, Marko Cvitković i Milan Stojsavljević.
Optuženik je izjavio da se ne smatra krivim, a obranu je iznio na kraju dokaznog postupka.
ZAPAŽANJA PROMATRAČA
Predstavnici Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek su prisustvovali samo nekim raspravama te ne možemo dati zapažanja o tijeku cijeloga postupka. Zapažanja koja navodimo tiču se razumijevanja sudske prakse obnove postupka kod suđenja u odsutnosti
Kada je optuženiku suđeno u odsutnosti, a nastupi mogućnost da mu se ponovo sudi u njegovoj nazočnosti, sud će dopuštajući obnovu
postupka istodobno odlučiti da se optuženiku dostavi optužnica radi toga da se upozna s njom, a ne radi podnošenja prigovora, jer je prigovor mogao podnijeti branitelj kada je primio optužnicu. Ranije donesena presuda latentno egzistira sve do donošenja nove
presude, zbog čega u obnovljenom postupku optužnica više ne podliježe ispitivanju, jer je kao takva već stupila na pravnu snagu u prethodnom postupku. Optuženiku se takva optužnica dostavlja isključivo radi upoznavanja s djelom za koje ga se tereti i radi
pripremanja obrane.
Ratio propisivanja odredbe čl. 429. ZKP-a kao iznimke, prema kojoj optuženik kome je suđeno u odsutnosti ne treba dokazivati
postojanje niti jedne od zakonskih osnova iz čl. 392. ZKP-a, u tome je da se osuđeniku naknadno omogući utjecaj na rezultat utvrđivanja činjeničnog stanja koje mu je suđenjem u odsutnosti prethodno bilo uskraćeno.
No, to ujedno znači da, ako osuđenik u tako ponovljenom postupku, izmjenom ili dopunom svoje prijašnje obrane, kao i svojom
inicijativom u smislu izmjene ili dopune rezultata dokazivanja, ne uspije dovesti u sumnju prijašnje pravomoćno utvrđeno činjenično stanje, dopušteno ponavljanje procesa ne smije dovesti do izmjene prijašnje presude, tj. do njenog stavljanja izvan snage ( djelomično ili u cijelosti ). Kada osuđenik u novom postupku, koji se vodi na temelju rješenja kojim je dopuštena obnova kaznenog postupka, ne uspije sa zahtjevom da se prijašnju presudu djelomično ili u cijelosti stavi izvan snage, sud nije ovlašten da u tom postupku preinači raniju pravomoćnu presudu u odluci o kazni, već takvu presudu mora ostaviti na snazi, jer bi inače bilo povrijeđeno načelo pravomoćnosti.
PRESUDA
Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu je dana 09. lipnja 2008. godine objavilo presudu br: K-56/06 kojom se okr. Mitru Arambašiću temeljem čl. 411. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ostavlja u cijelosti na snazi presuda Županijskog suda u Splitu broj K-15/95 od 26. svibnja 1997. godine, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Ikž-497/97 od 01. lipnja 2000. godine, kojom presudom je okrivljenik Mitar Arambašić, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH, i kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ-a RH, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina.
Okrivljeniku Mitru Arambašiću produljen je pritvor, a u izrečenu kaznu uračunato mu je vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru od 05. rujna 2002. godine do 25. siječnja 2006. godine, i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 26. siječnja 2006. godine do 17. svibnja 2006. godine, te vrijeme provedeno u pritvoru od 18. svibnja 2006. godine pa nadalje.
Vrhovni sud RH je, na javnoj sjednici održanoj 28. travnja 2009. godine, ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu i vratio predmet na ponovno raspravljanje. Rješenje VSRH pogledajte ovdje.
Iako najavljena za 19. travnja 2011., na Županijskom sudu u Splitu nije započela glavna rasprava. Okrivljenik, koji prebiva u Kanadi, gdje je navodno zatražio azil, nije se odazvao pozivu suda.
